Sveučilište u Zagrebu

Kineziološki fakultet

PROJEKT FINANCIRA:

 


DETALJI PROJEKTA

Naziv projekta: Hrvatska longitudinalna studija tjelesne aktivnosti u adolescenciji

Šifra projekta pri HRZZ:  9926

Ime voditelja projekta: prof. dr. sc. Marjeta Mišigoj-Duraković

Ime ustanove domaćina projekta: Sveučilište u Zagrebu, Kineziološki fakultet

Trajanje projekta: 01.12.2016 - 30.11.2020


Obavijesti
Nova studija naše istraživačke grupe...

Posljedice SARS-COV-2 pandemije i pridruženih restriktivnih mjera na razinu tjelesne aktivnosti vidljive su diljem svijeta. No, rijetko se upozorava da to potencijalno može rezultirati pogoršanjem druge tekuće pandemije, tjelesne neaktivnosti. Rezultati novog istraživanja skupine autora s Kineziološkog Fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pod vodstvom prof.dr.sc. Marjete Mišigoj-Duraković ukazuju na zabrinjavajuće velik pad razine tjelesne aktivnosti 20-godišnjaka u Zagrebu nakon restriktivnih mjera uvedenih u ožujku i travnju 2020. godine.

Studija objavljena u etabliranom znanstvenom časopisu Sustainability nastavak je četverogodišnjeg longitudinalnog istraživanja Hrvatska studija tjelesne aktivnosti u adolescenciji (CRO-PALS), financiranog od Hrvatske zaklade za znanost. Rezultati su pokazali kako su sudionici CRO-PALS studije, bez obzira na spol, zaposlenost ili prijašnju uključenost u organizirani sport, 30 dana nakon uvođenja restrikcija kretanja i drugih mjera u prosjeku smanjili razinu tjelesne aktivnosti za više od sat vremena dnevno. S druge strane, intrigira podatak da, dok su inače aktivni ispitanici u razdoblju restrikcija znatno smanjili razinu svoje tjelesne aktivnosti, prethodno neaktivne osobe istovremeno su uspjele povećati količinu tjelesne aktivnosti. Mogući uzroci leže u manjoj dostupnosti opreme i prostora za vježbanje kod aktivnih ispitanika, te više slobodnog vremena kojeg neaktivne osobe u ovakvim uvjetima mogu iskoristiti za promjenu navika.

„Želio bih naglasiti dvojake implikacije ovog istraživanja. S jedne strane, jasno da je da je nužno učiniti sve kako bi se omogućili što bolji uvjeti za održavanje redovitih navika tjelesne aktivnosti i spriječio pridruženi pad tjelesnog fitnesa, povećanje tjelesne težine te pogoršanje metaboličkog zdravlja. S druge strane, promjene radne i životne dinamike u trenutnim okolnostima očito su sjajna prilika da pomognemo najugroženijem dijelu populacije. U tom smislu,  potrebno je angažirati sve dionike iz javne i privatne sfere da potaknemo neaktivne osobe da se započnu baviti tjelesnom aktivnošću i podupremo ih u svim fazama promjene ponašanja“ -poručio je Josip Karuc, vodeći autor ovog istraživanja i mladi istraživač u Laboratoriju za mjerenje i praćenje tjelesne aktivnosti zagrebačkog Kineziološkog fakulteta.

Detaljnije informacije o rezultatima studije možete pronaći na poveznici:

Karuc, J., Sorić, M., Radman, I., & Mišigoj-Duraković, M. (2020). Moderators of Change in Physical Activity Levels during Restrictions Due to COVID-19 Pandemic in Young Urban Adults. Sustainability12(16), 6392.

Rezultati netom objavljenog istraživanja NCDRisC kolaboracije osporavaju općeprihvaćeno mišljenje da je urbanizacija glavni krivac za globalnu epidemiju pretilosti.

Konzorcij od preko 1000 znanstvenika, u sklopu kojeg djeluje i CRO-PALS, analizirao je podatke o izmjerenoj visini i težini tijela više od 112 milijuna odraslih osoba u urbanim i ruralnim područjima 200 zemalja i teritorija između 1985. i 2017. godine. Studija objavljena u prestižnom časopisu Nature, usporedila je indeks tjelesne mase odraslih osoba u urbanim i ruralnim područjima od 1985. do 2017. godine, a podaci pokazuju da je prosječni stanovnik zemlje u navedenom razdoblju postao teži za 6 kg. Istraživanje otkriva da se od 1985. godine prosječni BMI u ruralnim područjima povećao za 2,1 kg/m2 i kod žena i kod muškaraca, dok je u gradovima porast iznosio 1,3 kg/m2 kod žena i 1,6 kg/m2 kod muškaraca. Ovakvi trendovi doveli su do zapanjujućih promjena u geografiji BMI tijekom tri desetljeća. Prije 30-ak godina urbani muškarci i žene imali su veći BMI nego njihovi ruralni kolege u više od tri četvrtine zemalja svijeta. Tijekom vremena, jaz između urbanog i ruralnog BMI u mnogim od tih zemalja smanjio se ili čak preokrenuo. Istraživači sugeriraju da je to vjerojatno povezano s nekim nedostacima života izvan gradova u današnje vrijeme kao što su niži dohodak i obrazovanje, ograničena dostupnost i viša cijena zdrave hrane, te manje mogućnosti za tjelesnu aktivnost i vježbanje.

Detaljnije informacije i podatke možete pronaći na mrežnim stranicama NCD-RisC kolaboracije.